Dark girl in her too happy world

Ovako ljedki..ja odlučih otvoriti novi blog na adresi:emilydavis.blog hr.

tj evo vam link
Emily Davis

tak da...tko hoće...=)

Sjedila sam u svojoj novoj sobi u buljila u plafon. Uzela sam pismo što je ležalo pokraj mene. Stavila sam ga u kuvertu i počela pisati adresu na njega.Ovo je bilo namjenjeno Daveu. Gledala sam u njega neko vrijeme, nisam znala adresu. Ali i da sam znala ne bi ga poslala. Mrtvaci ne dobivaju pisma ....a mrtvaci ne šalju pisma...

Koliko se toga promnjenilo. Nitko me ne bi prepoznao da me sad vidim. Mislim osim što sam deset godina starija stvarno se nisam previše promjenila ali Laura i Thalia kažu da sam postala kao manekenka otkako smo napustili New York. A znam da se one zezaju. Pa njihov humor je nasljedan jer su ga imale od koga pokupiti.

Beatrix, njihova mama, se stvarno pokazala kao ok žena.Čula sam cijelu priču o njoj i tati i iako je nisam možda htjela čuti.Znam da sam bila prestroga prema njoj, ali kako drugo sam trebala reagirati...Možda jednostavno nsiam htjela prihvatiti da se stvari mijenjaju. Znam da sam htjela da se ono iz prošlosti nikad nije dogodilo ali više ne mogu ništa promjeniti.

Jacob se pokazao pravim prijateljem, iako nikad nije postalo ništa više. Jednom, prije par godina sam ga pitala za ono u bolnici al je rekao da sam to umislila, moguće, al ne vjerujem , takve stvari se ne umišljaju, a možda mi je ipak trebalo nešto taj dan, možda mi je trebao netko tko će mi reći da me voli i on je bio tamo.Nisma previše patila zbog toga jer na kraju da nije bilo Jacoba , i njegove amnezije nikad ne bi upoznala Joshua...=)=)

Joshua je bio dvije godine stariji od mene i živio je u jacobovoj zgradi. Jacob se par puta tollkio zbunio objašnjavajući mi zašto je Joshua savršen za mene i svaki put kad bi ga vidjela nsaim se mogla prestati smijati.Još uvijek smo skupa....Iako nsiam baš sigurno kad me on pitao al to je valjda došlo prirodno.

Njegova sestra Amy s prije dvije godine vjenčala s Jacobom. Moja nesuđena ljubav postala je njena i mogu reći da sam stvarno presretna zbog toga. Na vjenčanju je Haley uhvatila buket i pogađate tko se udao prije tri mjeseca. Moja sestrica.Za koga? Pa za Chrisa zar ste sumnjali...sve ostaje u obitelji =)

Ja...duhovi, to nikad nije prestalo, al nikad se za nikoga nisam vezala kao za Davea, shvatila sam to kao svoju tajnu, nešto što jednostavno postoji i ne može nestati. Ali ipak koliko god da volim Joshua nešto priželjkujem već zadnjih deset godina. Moja nikad prežaljena prva ljubav, koja me pokušala ubiti par puta, al zbog toga sam ga još uvijek voljela. Neil..Njegova slika kad je imao 14 godina još uvijek stoji ponosno u mom džepa. Non stop ju premještam uvijek ide sa mnom. On me podsjeća na život koji sam mogla imati...

Ali unatoč svemu moj život je ok...I upravo onakav kakav je trebao biti.

Sjedila sam u avionu. Bila sam sama u zadnjem redu. Pkraj meen je bila neka plavuša koja je cijli trosatni let namještala frizuru. Mislila sam da ću poludjeti. Nije prestajala. Non stop se češljala a kad su nam ponudili hranu glatko je odbila dodavši kako je ovdje sve kalorično a zati pogledala mene kako sam upravo pojela jedan odonih kolačića što su dijelili u avionu. Samo sam joj se nacerila uzevši joj kemijsku iz ruke i napisala na papir što je držala ispred sebe: 90, 60, 90.

Nisu nam dopustili da se pozdravimo s prijateljima. Plakala sam prije nego što smo krenuli držeći u rukama biografiju iz osmog razred. U njoj su bile svakakve gluposti koje su mi sad jako puno značile. Slike mene Madison, Vanje i Chloe bile su na prvim stranicama. Imala sam i sliku s Neilom. Nju sam istrgnula iz biografiju, ona je sad bila u mom džepu. On je bio razlog svega ovoga. To ne smijem zaboraviti.

Jacob je došetao do mene. Pružio mi ruku da ustanem i preskočivši manekenku do sebe krenula sam za njim u wc. Ona mi se nasmijala nekakvim odobravajućim smješkom, ne želim misliti zašto je mislila da idemo u wc.

-Znaš da ne smiješ u ženski wc.- nasmijala sam se.
-A ti ne smiješ u muški.- dodao je.
-Pa biti ćemo ovdje ispred. Nek manekenka poludi od ljubomore.-
-Tko?-
-Cura pokraj mene.- pokazala sam na manekenku koja se opet igrala s kosom.Sjeli smo ispred wc-a.
-Imam biografiju iz 7. u torbi.- rekao je.
-Da znam...moja je.- nasmijala sam se. Jer biografija je bila moja ali sam mu je poklonila.
-Gledao sam slike...oni će svi nastaviti živjeti normalan život...Madison, Suzzane, Melody...-
-Da...I Anastazia isto.- dodalas am čekajući njegovu reakciju.
-Ona će mi nedostajati.-
-Znam..meni će faliti Denny.-
-Fuj!- nasmijao se.

Sjedili smo još par minuta jedno do drugoga kad sam vidjela kako moja manekenka priča s dečkom koji je sjedao do Jacoba.

-Pogledaj.-
-Da...idem im predložiti da sjednu skupa.- nasmijao se.
-Vas dvoje šta tu raditi, dižite se!- viknuo je netko na nas.- podignuli smo pogled da bi vidjeli mršavu stjuardesu kako nas neodobravajućie gleda držeći nekakav nožić u ruci.
-Ja ćun im predložiti.- nasmijala sam se dižući se s poda.

***

-Dobrodošli u Las Vegas....- govorio je glas na aerodromu.
-Daleko od doma.- , rekla je Laura tužno pogledavajući kroz preozor prema avionu koji je letio za New York.
-Da...- dodala je Thalia.
-Dajte dajte cure. Razmišljajte o ovome kao o nekoj novoj velikoj avanturi.- , govorila je veselo Beatrix uvjeravajući ih u to kako je Las vegas nešto najbolje št odjeca mogu poželjeti.

Hodala sam između Haley i Chrisa. Znala sam da vjerovatno iritiram Chriosa budući da je on htio hodati sam s haley ali nije ništa rekao jer ja sam ona koja je prošla kroz traume i ne smije ništa reći. U biti nitko ne smije ništa reći. Svi se ponašaju kao da sam princeza, tj. Ja princeza a Jacob princ.

Njegovi su ga držali svaki za jednu ruku dok je mali muškarac trčao za njima noseći kovčege. Pogledao me a ja sam mu se asmo nasmijala. Batrix i tata proučavali su kartu Las Vegasa pred njima. Naš novi dom bio je blizu tatinog novog ureda. Isti posao je izabrao. Čovjek bi pomislio da će mu dosaditi ali ne. On je bio lud od sreće kad su mu ponudili posao u Las Vegasu.

-Hvala vam.- rekao je čovjeku koji mu je objasnio gdje da nađe taxi.
-Carissa, Tarrence vi idite ovim. Vi ćete živjeti u istom bloku kao i mi, al ne u istoj zgradi. Ne spominjite New Yorki Jacobove avanture.- nasmijao im se davši im plan grada.
-Nećemo živjeti skupa?- šapnula sam haley pokraj sebe.
-A šta bi ti, da ti i Jacob još spavate u istoj sobi??- pitala je smijući se. Nisam odgovorila.
-Viva Las Vegas!-

Izašla sam iz svoje bolničke sobe. Bio je mrak negdje oko ponoći i Haley,tata i ostatak moje nove obitelji je otišao da nas spakira što je prije moga.Tata je konačno obratio pozornost imam osjećaj da je pismo djelovala...ali ipak na koga ne bi djelovala prijetnja životom. Ne znam gdje idemo..Hah Haley kaže da je tako najbolje.

Ona zna. Nije vjerovala kad sam joj rekla. pretpostavljam da još uvijek ne vjeruje...

*Flashback*

Haley je sjedla pokraj mog kreveta zbunjeno me gledajući očekujući moje priznanje.

-Dakle...-
-Ja vidimo duhove.-

Počela se smijati.

-Ovo danas je stvarno bilo traumatično.-
-Haley!!-

*End of Flashback*

Brojala sam brojeve na vratima soba pacijenata. Razmišljala sam da odem na patologiju ali mi se činilo malo bolesnu šetati sama mrtvačnicom. Aha...našla sam sobu koju sam tražila. Vjerovali ili ne ali bolnica je noću bila prazna ..na recepciji su sjedale dvije setre i jedan doktor koji je šmekao obadvije...kako odgovorno. A pacijenti u sobama umiru. Nasmijala sam se i ušla u sobu.

Da bio je tamo i da bio je budan. Doduše pretpostavljam da je mislio da sam medicinska sestra jer se nabrzinu okrenuo i pokrio.

-Joj joj...jesmo djetinjsti.- nasmijala sam se.
-Emily?- pitao je ustavši iznenenađeno.
-Jap..here I am.-
-Bili bilo glupo pitanje da te pitam što radiš ovdje.-
-Hmm...odkud da počnem.-

***

Jacob je mislio da sam luda ali pristao je. I ja bi mislila da sam luda da me netko usred noći moli da idem s njim u mrtvačnicu.Ali trebala sam to obaviti prije nego odem. Jacob ide s nama. I on je primio pismo od Neila, barem je tako rekao. Ne on nema nikakve veze s mojom tajnom. Neil ga samo mrzi....
-Nemogu vjerovati na što si me nagovorila.- rekao je dok smo išli stepenicama na zadnji kat
-Nisam...ti si pristao.-
-Da zato jer si prvo pitala bili ti učinio uslugu...tek onda si rekla što trebam napraviti.-
-Pa ne bi pristao inače.-
-Upravo!- rekao je i otvorio vrata mrtvačnice.

Ja sam još uvijek bila pod dojmom. U ovoj bolnici nije bilo apsolutno nikoga!!??

-Ček Emily...nema šanse da ću otvarati te aluminijske kutije!- viknuo je na mene.
-Kako znaš da su aluminijske- kucnula sam po jednoj.
-Nemoj.- , streasao se.
-Jacob to su sve mrtvaci.- nasmijala sam se otvorivši jednu kutiju i u njoj vidjevši djevojku kojoj je falilo pola lica.

Vrisnula sam odskočivši od kutije.

-Zatvori to.- viknula sam Jacobu.
-Ali Emily to su samo mrtvaci.-
-Ti dižeš plahte s ovih sa stola.- rekla sam pokazavši na sedam trupla prekrivenih plahtama.
-A tražimo...-
-Davea...već sam ti rekla. Kad ga nađeš samo mi reci ja ću gledati u zid.-
-Ovdje.- rekao je nakon nekoliko minuta. Bio je zadnji u redu.
-Možeš li molim te pričekati vani.-
-Nemoj mi reći da ćeš pričati s mrtvacem.-
-Haha to se ne može.- nasmijala sam se.

Izašao je. Dave je bio isti kao i duh. Ista odjeća. Iste mrlje. Iste usne. O moj Bože o čemu ja razmišljam.Šetala sam oko njega. Jacob je bio već vani. Stalas am do njega.

-Oprosti.- rekla sam...
-Zato što te nisam uspjela spasiti..- nasmijala sam se....i ušutjela.
-Znaš bilo bi lakeš da nisi samo gledao kako ćeš me zbariti.-
-Uf..nećeš mi odgovoriti jel da?- pitala sam ga.
-Odlazim...nedostajat ćeš mi...- rasplakala sam se....


Vani. Obrisala sam suze. Sad je sve trebalo biti ok..Trebalo, hmm tako inače bude..Jacob me zagrlio.

Nisam znala što se dogodilo u sljedećem trenutku sam bila na podu do Davea...Znala sam da je mrtav.Nije mi trebala diploma s medicinskog fakulteta da znam kad netko ne diše da je mrtav..al to je bilo čudno on je disao.

-Emily...znaš ti si jako naivna osoba.- rekao je Neil uhvativši me za ruke odiza.
-Aaa...pusti me !- vrisnula sam ali nisam se odupirala.
-Nadao sam se da ti nisi ona.- nastavio je govoriti a ja nisam imala snage odupirati se...
-Koja ona??- viknula sam plačući...nisam se mogla odupirati kao da sam sve više padala u san.
-Znaš to je najzabavnije...nikad nećeš saznati.- nasmijao se zavezavši mi ruke i spustivši me do davea.

Smijao se. Onda je odšetao. Šetao je..Gledao me. Nije to bio pogled mržnje, bio je to pogled...Neznam ne znam razlikovati poglede. Sjedao je na stolici prekoputa nas. Bilo je krvi i po njemu i po podu a sad i na toj stolici. Ja se nisam mogla ni pomaknuti, koliko kod da sam se glupo osjećala kao budala koja leži na podu nisam se mogla pomaknuti...samo sam plakala gledajući ga.

-Zanima li te zašto se ne možeš pomaknuti.- nisam odgovorila
-Joj da nemožeš ni pričati.- ..oči su mi se otvorile od užasa kad sam shvatila da je u pravu
-On umire...a ti ..pa ti ćeš umrijeti s njim. Ako sam dobro shvatio...-

Ustao je. Došao do mene. Podigao mi je glavu i gledao me. Još uvijek sam plakala.Gledala sam ga. On je gledao mene.A onda više ništa nisam vidjela....

* * *

Netko me tresao. Netko me tresao...al nisam se mogla probuditi.Ovorila sam polako oči. Imala sam osjećaj kao da se život vraća u mene. Bila sam prekrivena krvlju a iznad mene je bio čovjek u bijelom. Na bijeloj košulji bio mu je znak bolnice. Odjednom sam se svega sjetila.

Okrenula sam se pokušavajući vidjeti osobu do mene. Pokušavajući vidjeti Davea. Ne nije bilo nikoga pokraj mene...samo velika krvava mrlja na podu...

-Ne....- vrisnula sam tiho...jedva čujeno.
-Smiri se djevojko.- rekao mi je doktor koji me pokušavao dignuti s poda.
-Ne..ne...- mucala sam pokušavajući mu se otrgnuti.

Završila sam na podu. Pala sam na krv i ponovno se onesvijestila.

* * *

-Emily...- Haley je sjedala pokraj mene.
-Haley.... što se dogodilo?- pitala sam zbunjeno. Bila sam u bolnici i nikako nisam shvaćala zašto..
-Emily....-
-Haley?- plakala je. Dala mi je pismo. Otvorila sma ga zbunjeno ju gledajući...Čitala sam a suze su mi samo klizile niz lice.

Emily...
Znam da ćeš vjerovatno umrijeti, ja odlazim. Vjerovala ili ne teško mi je gledati. Ako sam pogrešno razumio stara pravila, dok duh kojeg štitiš nestaje i ti umireš. Žao mi je. Mogu reći da mi je žao jer odlaziš. Bila su uvijek dobra osoba. I da, imala si tajnu. Rekla si ju pogrešnoj osobi. Ma koliko te volio moj zadatak je uništiti tvoj. Ako se ikad sretnemo više budi spremna na to da ćeš umrijeti.

-Taj dečko je lud.- rekla je Haley kad sam spustila pismo.
-Da.- potvrdila sam.
-Odlazimo...- nastavila je.
-Gdje?-
-Van iz New Yorka.-
-Zauvijek...-
-Tata se boji za tebe.-
-Netko mi je prijetio.- nasmijala sam se.
-Onaj dečko je mrtav.-
-Dave.-
-Da...-
-Haley...želim ti nešto reći...-

-Greenwich village...- promumljala sam gledajući po naselju gdje smo se nalazili ja i McGlas.
-Što?-
-Neznam...-

Hodala sam za glasom DJ-a. Imala sam užasan osjećaj da ne nešto propuštam, nešto preočito sam propuštala i to me živciralo. Odjednom mi je bilo hladno iako je već bio šesti mjesec. Osjećaj isti kao i prije mjesec dana onu noć kad sam prvi put vidjela DJ-a.

-Ovdje.- rekao je...
-Pretpostavljam da mi pokuzajueš nešto.-, nasmijala sam se gledajući oko sebe
-Hmmda...Gledaj..vidiš bijelu kuću s crevenim krovom...-
-Hvala Bogu da vidim sve su takve.-
-Nisu ona ima naranđasti krov...idemu u tu kuću.-

Da primjetila sam kuću s naranđastim krovom, jedina je izgledala stara...Vrtna vrata su bila odškrinuta, kad sam ih još malo pomaknula da bi mogla proći zaškripala su, kao u onim starim crno bijelim hororima koje sam gledala noćima, znala sam da će se nešto loše dogoditi ali još nisam bila spremna da se to stvarno i dogodi.

-Aaargh!- netko je zavrištao i ja sam se sledila na mjestu. Jednostavno sam ostala stajati na stazici koja je od ulaza vodila u kuću.
-Emily pokreni se.- rekao je glas.

Nisam se htjela pokrenuti, imala sam osjećaj da sam jednostavno trebala nazvati policiju ali ne ja sam se trebala sama riješiti ovoga, ovo je bio moj zadatak i moram ga za promjenu izvršiti.Hodala sam polako i tiho, nikoga nije bilo u ulici što me čudilo, a i zabrinjavalo, kakvo je to glupo naselje u kojem nema ni žive duše.

Vrata su se otvorila, sama od sebe i ja sam ponovno ostala zaleđena na stazici, zašto se ovo događa, stvari se ne otvaraju same od sebe!?!

-Aaaa!- , opet vrisak...
-Hodaj.- rekao je glas
-Ne mogu...- , procijukala sam gledajući u hodnik ispred mene.

Na poslijetku sam se pokrenula, nalazila sam se u hodniku, na zidovima su bile slike. Slike koje su me na najgori mogući način pripremile na ono što ću naći u ovoj kući. Slike koje su mi u jednom jedinom trenutku slomile s rce u tisuću komadića. Slike koje su u tom jednom trenutku poljuljale sve što sam vjerovala...slike koje nisu smjele biti ono što me čekalo. Na slikama je bio ...Neil i njegova obitelj...Kuća u kojoj se nalazim pripada njegovom ocu...

-Emily...Emily...-
-A?-, pitala sam zbunjeno maknuvši pogled sa slika.
-Požuri.-
-Ne mogu...- rekla sam slomljeno.
-Što je tebi?-
-Neil...-

Ispred mene je bilo ono što sam se nadala da nije istina, što sam se nadala da sam nekako pogrešno protumačila ali nisam, sve je bilo kristalno jasno, ispred mene sa pištoljem u ruci i krvavom odjećom stajao je dečko kojeg sam voljela, ili sam barem tako mislila...Neil.

-Emily...hm mogao sam i pretpostaviti.- nasmijao se spustivši pištolj na ormarić
-Ha?-
-Bilo je očito da si ti druga polovica. Hmm ali valjda nisam htio znati. Nadao sam se da si normalna, ali kad si mi rekla za duha znao sam da to možeš biti samo ti, testirao sam te doduše..i svaki put si pala...čudno jel da?- , nasmijao se nekakvim bolesnim smješkom a ja sam ga samo zbunjeno gledala.
-Ne razumijem...- promumljala sam idući za natrag
-Kako ne razumiješ...ja sam ti uništio misiju, ja sma ubio tvog dragocjenog DJ-a..ne čuješ više glas jel da? Ne vjeruješ mi, misliš da se pravim ali dođi...samo dođi.- ponovno se nasmijao i uhvatio me za ruku i povukao u sobu do.

Sve što sam vidjela jučer u discu, u filmovima nije bilo jednako ovome što sam vidjela sad...Nisam mogla plakatil...nisam imala snage plakati samo sam prestravljeno gledala....

Sjedila sam u prostoriji okruženoj ogledalima...naravno gledala sam toliko filmova da nisam bila uvjerena da su to stvarno ogledala....Prostorija se zvala soba za ispitivanje.Jedan stol, dvije stolice, diktafon i ogledala...i naravno kamere koje još nisam uspjela locirati ali bila sam uvjerena da su i one t u negdje...

Vrata su se glasno otvorila a u sobu je užla miss Rossum kako nam se predstavila ranije toga dana. Da....ono što se dogodilo tog jutra bio je razlog zašto sam u ovoj sve više mi jezivoj prostoriji. Nicole Rossum sjela je prekoputa mene...samo me gledala...Ništa nije govorila...grr zašto ništa nije govorila??

Pogledala sma se u jedno od mnogobrojnih ogledala u sobi..Bila sam još obućena u robu od jutros. Moje nekad bile plave traperice sad su bila prekrivene krvlju iz disca....Damn a baš sam zaboravila tu sliku...sad mi se opet vratila u glavu. Shvaćala sam da se tresem ali mi nije bilo hladno. Kao da sam tek počinjala shvaćati čega sam bila dio.

Nicole je ustala nakon što je zapisala par stvari u svoj notes. Naslonila se na ogledalo koje u biti nije bilo ogledalo da pokaže kolegama u prostoriji pokraj št oje napisala. U normalnim okolnostima viknula bi na nju da i meni pokaže što piše ali ovo nije bila normalna okolnost i ona očito nije namjeravala podjeliti svoje zabišlješke sa mnom. Izašla je...Opet sam bila sama...ili nisam.

-Emily....- taj glas...
-Dave?-
-Da.- potvrdio je iako ga nigdje nisam vidjela.
-Gdje si?- pitala sam zbunjeno.
-Neznam...nestao sam.-
-Kako misliš?- ustala sam zanemarujući ljude iza "ogledala"
-Neznam...Moraš izaći odavde.-
-Znaš to baš i neće biti lako.-
-Kako misliš...tvoje prijateljice su već pustili.-
-Pa ja sam jedina vidjela ubojice a meni je stalo da znam tko me skoro ubio.-
-Ne bi te ubili.- nasmijao se.
-Zašto misliš?-
-Pa zato jer nisi im konkurencija.- nasmijao se ponovno. -Slušaj pokucaj na ono ogledalo i doći će ona ženska i reci joj što si vidjela...Jer...-
-Ok ok.-

***

Bila sam u čistoj odjeći vozila se u brzom vlaku prema mjesto za koje je glas koji me vodio bio uvjeren da se nalazi Dave. Narvno to nine bio neki unutranji glas kako bi nekad poželjela da je...bio je to DJ koji trenutno nije imao oblik tako da me pratio poput glasa iz nebesa....Što je bilo malkice jezivo.

-Izađi ovdje!- , rekao je
-Ovjde??- pitala sam zbunjeno.

Vlak je stao u najelitnijem dijelu New Yorka zbogm toga sam se začudila što je htio da izađem ovdje...ali ajde poslušala sam ga.Izašla sma ispred najljepših kuća što sam ih u životu vidjela....što bi sin dilera droge koji živi u disco naselju radio ovdje??

Na lijevim vratima pojavila je ekipa crnaca i na desnim vratima isto. U sljedećem trenutku sam bila iza šanka, DJ me prebacio. Oči su mi bile širom otvorene a lice blijedo. Nisam znala ali bila sam sigurna da sam blijeda jer svi ostali su bili blijedi. Laura je plakala kad se začuo prvi rafal pucnjeva. Haley se tresla, kao i svi ostali. Chris ju je držao u zagrljaju iako je on očito bio prestrašeniji nego ona. Ja, ja sam samo imala osjećaj da sam prekršila obećanje.

Pucanje i krikovi su se nastavili, boce alkohola poviše nas su pucale i staklo i tekućina padalo je na nas.Suzzane je imala čvrsto zatvorene oči i još čvršče se noktima držala za moju ruku.

Nisam znala što i zašto se događa, nisam shvaćala zašto je ova pucnjava počela i zašto, zašto smo mi trebali tad doći...

-Emily što se ovdje događa?- , plačući me pitala Laura kad je iznad nas pukla još jedna boca.
-Jack Daniells.- , zaključila je Vanja pokušavajući se humorom suzdržavati da se ne rasplače.
-Mislim da smo usred rata bandi…- rekla sam kad je neki čovjek pao na šank. Thalia je otvorila usta ali joj je Madison stavila ruku da ne zavrišti. Krv se slijevala niz šank na pod između mene i Madison. Chloe je pala u nesvijest.

Pucanje je nastavljeno. Nitko više nije pao na šank ali krvi na podu gdje smo mi bile se sve više nakupljalo. Ja, ja koja sam bila naviknuta na krv, jezive događaje zahvaljujući glupom duhu zbog kojega sam sad ovdje od straha nisam mogla ni plakati. Fokusirala sam se na bocu Vodke od jagode koja je stajala ispred nas ne slomljenaPokušavala sam potisnuti zvuk pucanjve…

Odjednom je sve prestalo.

-Ovo je više dosadno da moramo dokazivati da smo mi jedina dilerska organizacija u ovom kvartu.- rekao je jedan muškarac naslonivši se na šank.
-Da, pogledaj ovog Charlija…Sjećaš se kad nam je prijetio da će nas prijaviti policiji.- nasmijao se drugi srušivši truplo s šanka na pod do nas. Ovaj put Madison je sama sebi trebala staviti ruku na usta da ne vrisne.
-Idemo van…Inače gdje je onaj niškorist od Davea?-
-Ha..vjerovatno je zapucao i izašao na stražnji ulaz pobjegao točnije.- nasmijao se drugi. Onda su otišli…

Dave…Govorili su o mom Daveu…Ipak danas nije bio dan kad će umrijeti. Mi, mi smo započele ovo, točnije Haley. Ona je pucnjam označila početak dvoboja…da se tako izrazim. Dave je pobjegao??

Truplo koje je ležalo pokraj nas bilo je jezivo .Oči su mu bile otvorene i imao je barem pet ulaznih rana iz kojih je još uvijek išla krv . Madison je gledala u njega prestrašeno a onda krenula rukom prema njemu. Gledala sam ju zbunjeno ali ona mu je samo zatvorila oči.

Ustala sam polako gledajući preko šanka. Na podu je bilo još barem sedam tijela, nisam brojala. Krvi je bilo posvuda, krvi je bilo po podu, po truplima i krvi je bilo po nama.

-Haley zovi tatu.-

* * *

-Tata!-, Viknula je Haley potrčavši prema njemu kad se pojavio na ulazu u disco. Pokraj njega je bio Madisonin tata i još pet šest ljudi. Svi su s onim ccc pogledom gledali po dvorani.

Jedna žena došla je do nas. Mi smo svi ostali još uvijek sjedali sad ispred šanka. Predstavila se, rekla je da je ona gđica. Rossum, Nicole Rossum i da dođemo s njom . Chloe, Suzzane, Thalia, Vanja, Lura i Chris su pošli s njom. Ja i Madison smo otišli do tata.

-Emily…Što se ovdje dogodilo?-

Iako mi se u prvi trenutak učinilo da sam pogriješila nisam…Iza nas su u nekom poluzagrljaju šetali Haley I Chris jednako iznenađeni što su vidjeli nas koliko smo mi, tj. Ja bila iznenađena da vidim njih. Kad je shvatila da doslovno buljikm u nju Haley se odmaknula od Chrisa i zbunjeno se nasmijala.

-Što tit u radiš?- , pitala sam iznenađeno
-Ništa…nisam imala zadnji sat…A šta ti tu radiš??-
-Nisam imala zadnji sat.-, posluižila sam se njenom metodom.
-A gdje idete svi vi?-
-Gdje idete VI?- pitala je Thalia posebno naglašavajući vi.
-Nigdje doma..-
-Chris, možda imamo 13 godina ali nismo totalno glupe…Stan Davisovih je na drugoj strain grada.-
-Da Laura ali mi idemo dužim putem.-
-Dobro dobro..idete s nama?-, ponudila je Madison
-Gdje vi idete?-
-Do disca.-
-Zašto?-
-Zato što je Emily……Auuuu.- , započela je Suzzane ali sam ju prekinula neprimjetnim udarcem u nogu, nisam bila sigurna da li je Haley znala da sam izašla s Daveom i sad definitivno nije bilo najbolje vrijeme da joj rećem.
-Zašto?-
-Jer će meni brzo rođendan i Emily je htjela predati CD koji bi puštali.- spasila me Vanja.
-A ok idemo.-, pristali su.

Ovo je postajalo stvarno teško. Koliko sam laži rekla u zadnje vrijeme nisam se sjećala kome sam što rekla i šta sam komu rekla i sve mi se pomiješalo i bilo je očito prekomplicirano sad se iz toga izvlačitit. Možda da sam otpočetka svima sve rekla sad bi bilo puno jednostavnije, razmišljala sam dok sam hodala pokraj Chloe putem do disca. Kad sam došla tamo sve je bilo kao i prošli put kad sam upala. Amy, Brooke i Denise na vratima, samo su nas pustilie unutra. Ili me nisu prepoznale ili ih nije bilo briga, ili su mislili da kupujemo na veliko…sve je moguće.

Unutra je bilo doduše drugačije. Nije bilo muzike, nije bilo Davea i sve je bilo nekako pretiho. Pogledom sam prešla cijeli disco, podije, bar, čak i šipku za plesanje, ljudi su čudni bilo je moguće da je tamo.Ali nešto drugo na šanku mi je privuklo pozornost..Moja torbica.

-Eno je.-, viknula sam curama i Chrisu koji su s divljenjem gledali disco po danu. Očito sam ja bila jedina koja je ovdje bila po danu, što je zapravo dobro jer oni koji ovdje dolaze obično dolaze kupiti drogue i valjda je bilo ozitivno što nitko od mojih prijatelja to ne radi.
-Emily što tvoja torbica radi ovdje?-, zbunjeno je pitala Haley.
-Pa sjećaš se da sam rekla da sam ju izgubila…pa nekako sam pretpostavila da je ovdje.-
-Em…Što je ovo?-, povukla me za ruku Thalia pokazavši mi pištolj što je držala u ruci.
-Pištolj Thalia…- , rekla sam nasmijavši se, a onda sam shvatila što sam rekla,-Pištolj??-
-Thalia spusti to.-, viknuo je na nju Chris uzevši pištolj.
-Ne igrajte se s tim, došli smo po Emilynu torbicu idemo sad.- , požurivala nas je Vanja cijelo vrijeme pogledavajući prema izlazu, ja sam pogledom potražila D.J-a.
-Mislim da si pogriješio datum pametniče.- šapnula sam kad nitko nije gledao.
-Nisam.- prosiktao je.
-Ali ovdje nema nikoga.-
-Chris spusti pištolj zadnji put ti kažem ponašaš se kao dijete.- , viknula je Haley potegnuvši pištolj iz Chrisove ruke, nažalost potegnula je za pogrešnu stranu.

Začuo se pucanj. Okrenula sam se . Haley i Chris zbunjeno su gledali u rupu u podu gdje je pištolj opalio. Ostali su gledali u njih…Tišina je bila zastrašujuća. Odjednom su se otvorila vrata. Dva para vrata.Thalia, Laura, Madison, Chloe, Chris i Haley koji su bili iza šanka spustili su se dolje…Ja sam bila jedina koja je istala stajati ispred šanka.

D.J me držao za ruku, iako je on duh i nije me fizički mogao držati za ruku, mogla sam osjetiti da se tresem. Sad ću upoznati onoga tko je namjeravao ubiti Davea Jostona, New Yorkshog dj-a i zamjenskog dilera. Ok ovo je stvarno čudno zvučalo, razmišljala sam kad sam shvatila gdje me D.J. vodi.

-Zašto me vodiš u moju školu?- pitala sam zbunjeno.
-Očito zato jer ovo nećeš moći napraviti sama.- nasmijao se nelagodno.
-Što želiš reći?-
-Trebat će ti pomoći prijatelji kojima vjeruješ.-
-Ok…pristala sam na sve ali ako pitam Madison, Suzzane, Chloe i Vanju da mi pomognu spriječiti ubojstvo na koje me upozorava duh mislit će da sam luda!- rekla sam nekako histerično na što se on samo nasmijao.
-Prijateljice su ti…trebat će ti vjerovati.-

Kad smo došli u prostor škole zazvonilo je i hodnici su bili puni djece. Prva osoba na koju sam naišla bila je Suzzane. Nakon što sam joj objasnila da nisam pobjegla s nastave nego da sam bila pozvana da potpišem nešto za Jacoba (ne znam zašto sam to rekla??) pokušala sam ju uvjeriti da ide sa mnom do disca.

-Zašto?-, to je bilo pitanje na koje nisam htjela dati iskreni odgovor, ali budući da sam se već toliko isprakticirala u laganju nije bilo teško.
-Da uzmem moju torbicu, sve stvari su mi u njoj.-
-A to ne možeš sama zato što…-
-Zato što je on opasni diler Suzzane i pobjegla sam s spoja s njim i zato što bi me mogao ubiti! - viknula sam a onda sam se smirila jer sam primjetila da nas cijeli hodnik gleda.
-Vježbamo za predstavu.- rekla je tiho Suzzane jednoj curi što je doslovno buljila u nas.
-Znaš i ja bi htjela da ti ideš sa mnom da sam u takvoj situaciji.-
-Da.-, nasmijala sam se

Suzzane je bila sasvim jednostavna osoba, pristala je i dok smo tražile Madison, Chloe i Vanju pričala mi je kako bi ona riješila ovu situaciju, nijedna njena verzija nije imala nasmrt preplašenog duha koji ti na uho vrišti da požuriš jer će umrijeti. Kako ironično, duh koji viče da će umrijeti….Madison, Chloe i Vanja oduševljeno su pristale pobjeći sa zadnjih sati ali putem vani naišle smo na jednu malu prepreku.Odnosno dvije.

-Gdje ćeš ti?- rekla je jedna
-Opet.- dodala je druga.
-Laura i Thalia….-
-Da, gdje ideš?- pitala je Thalia
-Nigdje.-
-Ne seri.- rekla je glasno Laura a ja sam se iznenadila da ona uopće zna tu “zločestu” riječ
-Ok…idemo negdje ako hoćete možete s nama ako ne istući ćemo vas i zaključati u ormar.- viknula je Suzzane na što smo se svi nasmijali, ona je ovo stvarno shvatila ozbiljno =)
-Da da idemo s vama.- nasmijale su se.
-A gdje idemo?-
-Vidjeti ćete kad dođemo, idemo nemamo vremena.- rekla sam i uhvatila ih obadvije za jednu ruku i izvukla iz školskog dvorišta.

Putem sam pokušala objasniti curama cijelu priču. Imale smo dovoljno vremena da im lijepo i detaljno objasnim, preskakajući naravno činjenicu da idemo kod tipa koji ima 19 godina,. Kojega sam ja poljubila , koji je diler i da naravno ispustila sam dio u kojemu duh viče na mene da požurimo.

-Ti stvarno imaš zanimljiv život.-
-I upravo postaje zanimljiviji.- rekla je tiho Madison.
-Zašto?- pitala sam okrenuvši se…
-Haley??-

Gledala sam ga par trenutaka dok mi je do mozga doprlo što mi je upravo rekao. Osjećala sam nekakvu toplinu kao da...Kao da sjajim . Pogledala sam ga,i shvatila da još ništa nisam progovorila uživala sam u trenutku .

-Jake…ja.- a onda je nešto zapištalo.

Nisam se ni snašla, instiktivno sam odskočila s kreveta i prestrašeno ga pogledala. Oči su mu bile zatvorene a mali monitor pokraj njegovog kreveta je pištao a crta je bila ravna. Gledala sam dovoljno televiziju da znam što ovo znači . Soba se napunila doktorima i bila sam izgurana u sam kut sobe . Svijesna onoga što se događa tiho sam sjela na kauč u kutu sobe a suze su mi samo klizile niz lice a odjednom je pištanje stalo…..

Kao da sam prestala disati na trenutak a onda je ponovno počelo, tiše i isprekidano. Odahnula sam i kad su se doktori razišli ostala sam u sobi s dva stažista koji su zapisivali nešto u Jacobov karton nesvjesni toga da sam i ja u sobi.

-U redu je…Samo mu je srce stalo na trenutak, sad je sve uredu.- rekao je kao da mi govori da ide u teretanu nakon smjene.
-Samo to?- rekla sam s dozom sarkazma u glasu koju on nije primjetio.
-Što si mu rekla?- pitao je drugi optužujući me gledajući.
-Ništa…barem on ništa nije ćuo.- dodala sam tiše i izašla, gledala sam ga kroz stakleni prozor a zatim izašla iz bolnice.


Pri izlasku iz bolnice hodala sam besciljno ulicama optužujući se za Jacobovu nesreću, optužujući Neila zbog toga što je prizvao glupog duha i otužujući ponovno sebe zbog ovoga u što sam se uvalila.Nenadano sam se sjetila Anastazie, ona je bila s Jacobom...Sve je ovo prekomplicirano!!

-Emy?- nisam se ni trebala okretati bila je samo jedna osoba koja me zvala Emy.
-D.J- rekla sam ušavši u jedan ulaz od neke stare zgrade da me ljudi ne bi smatrali ludom jer pričam s osobom koja ne postoji.
-Dogodit će se.-
-Što će se dogoditi?- pitala sam gledajući ga.
-Ubit će me.- rekao je slomljeno i mogla bi se zakleti da sam vidjela suze u njegovim očima.
-Molim?-

Gledala sam ga. Još uvijek je bio isti. Samo ovaj put nije lebdio stajao je pokraj mene. Nekako mi se činilo da sam zavoljela glupog duha tjekom ovog vremena koje me napastvovao. Ne doslovno nego jednostavno nisam mu mogla pobijeći, uvijek je bio tu negdje.

Kao da sam doživjela neki flash back. Sjetila sam se kad sam ga prvi put vidjela, osjećala sam se tako prestrašeno. Chloe, Madison i Vanja mislile su da sam luda. Tako su vjerovatno mislili i Jacob i Neil kad su me našli kako plačem a i Haley i njena prijateljica Morgain, Nathan i Morgainin dečko Tom. Suzzane koja se čudila što pričam sama sa sobom. Melody koja je kao i Denny, njen brat blizanac, zakljućila da sam potpuno luda kad počela vrištati na zrak u njihovoj prisutnosti……Svi moji na neki način prijatelji bili su super i uvijek tu za mene ali on … njega sam se sjećala uvijek kad bi se sjetila bilo kojeg prijatelja…bio je povezan sa svime.

-Došlo je vrijeme, siguran sam da je danas taj dan. -
-Već?- osjetila sam nenadanu tugu kad sam pomislila da je kraj
-Moraš požuriti molim te.- rekao je to s takvom tugom u glasu da nisam mogla reći ne…Štoviše rasplakao me.
-D...dobro. - Promucala sam

-Emily…heh..hmm…- nervozno se nasmijala Ashley
-Dakle..pa ćula si nas ..??-
-Da Melody…i samo hoću reći ne. Ne želim biti u vašem društvu in e želim znati što to Tanielle skriva iza leđa…samo me pustite na miru.-
-Što? Ne želiš biti dio našeg društva?-
-Ne.-
-Ti si čudna…-
-Da uopće ne zaslužuješ ni Davea ni ništa od pozornosti koju ti škola trenutno pruža. Proširiti ću da je fotografija tebe i zgodnog neznanca fotomanipulacija. - rekla je Melody ponosno kao da je rekla nešto jako pametno.
-Nećeš valjda. - rekla sam s lažnom tugom u očima.
-E baš hoćemo a sad se mala gubi van iz našeg WC-a.-

Nije mi se dalo biti u školi stoga sam spremila knjige u ormarić i otišla iz škole u bolnicu. Posjetiti Jacoba. Njegova mama mi je rekla da se probudio i jedva sam čekala da saznam što mu je bilo i što se zapravo dogodilo.

* * *

-Emily Davis.- rekla sam sestri što je sjedala za pultom na informacijama.
-Jesi li član obitelji.-
-Ne baš ali su mi rekli budući da više nije……-
-Da da, treća soba lijvo.- rekla je prekinuvši me.

Krenula sam gdje me uputila i kad sam došla do sobe vidjela sam da sam ušla u točnu Jacob je sjedao u krevetu bez majce...bez neprimjerenih primisli…..i kad sam ušla iznenađeno je podignuo glavu a zatim se nasmijao i pokrio na što sam se ja nasmijala.

-Jacob…- rekla sam polutužno polusretno i skoro se rasplakala kad me zagrlio.
-Emily…-
-Tako mi je žao što sam se ljutila bilo je bez veze, bila sam ljubomorna jer uvijek sam ja bila jedina cura u tvom životu a onda Anastazia pa……-
-Emily…smiri se.-

Nakrivila sam glavu i sjela pokraj njega na krevet kad se pomaknuo davši mi mjesta da sjedenem. Bio je tako miran i gledao me tako toplo i tako bespomoćno . Poželjela sam ga zagrliti i držati ga zauvijek .
Pogledala sam ga njegova zelena kosa izbljedila je i ponovno je bila smeđa kao i prije. Njegove smeđe oči bile su tako ….nemam riječi jednostavno sam ga zavoljela vidjevši ga ponovno nakon toliko vremena da i on mene gleda.

-Ali ja sam kriva.-
-Nisi ti kriva ja sam ti želio pomoći…šteta jedino što nisam uspio.- rekao je i naslonio se na mene od čega su mi tijelom prošli čudni trnci.
-Kako misliš.-
-Vjevrovala ili ne ne sjećam se toga dana. Oni razbijači su dobro učinili svoj posao. -
-Hoćeš reći da imaš amneziju?-
-Nije u biti to amnezija, nego reakcija mozga na ono što se dogodilo, jako hrabro od njega…samo je to zaboravio.- nasmijao se.
-Žao mi je…zašto si to napravio...mogao si proći i bez toga.- rekla sam pogledavši ga u oči.
-Zato što te volim.-

-Heh, da bar.- nasmijao se.
-Da bar…- prihvatila sam znajući da je uspio…ali ne onako kako je htio.

* * *

-Ej Emily dušice svašta se priča o tebi u zadnje vrijeme.- prosiktala mi je na uho Melody kad sam sjela do nje na satu.
-A šta Melody…dušice ?-
-Ovo.- izvadila je mobitel iz torbice I pokazala mi sliku.
-Molim ?-

Slika koju mi je Melody pokazala bila je slika koji nije trebala postojati. Na Melodyinom mobitelu bila je slika onoga što sam pokušala sinoć izbrisati iz sjećanja, uspješno dok mi nije pokazala sliku. Na slici smo bili ja I Dave. Ne znam kako je ONA dobila tu sliku ne znam zašto bi to itko napravio….

-Em,Em…- zagrlila me i lažnim suosjećanjem mi tiho rekla da pola škole ima tu sliku. Nemoguće…pomislila sam. Dobro imama prijatelja po školi ali nisam jedna od popularnih kučkica zbog kojih se dečki tuku I oko koje tračevi ne prestaju i koja je toliko popularna da svatko želi čuti najnoviji trač o njoj.

* * *

-Ne mogu vjerovati.- rekla sam kad sam tijekom odmora sjela do Neila.
-Je li slika prava ?-
-Da…al to nitko ne bi smio znati.- rekla sam i pogledala ga. Nisam nika vidjela Neila utučenog, ne kao da je tužan zbog nečega nego stvarno pati zbog nečega a ja nisa shvaćala čega.
-Aha…- promrljao je naposlijetku.
-Zove se Dave, ima19 godina i DJ je u nekom elitnom klubu.- rekla sam gledajući u pod.
-19? Emily ti imaš 14 ! –
-Znam ali nije da mi se sviđa ili nešto nego….-
-Emily ne trebaš se opravdavati.-
-Ali želim.-
-Ne trebaš.-
-Neil…ono o čemu si mi jutros pričao..o duhu znaš uspjelo ti je.-
-Što mi je uspjelo?-
-Uspjelo ti je..prizvao si duha, al nije došao tebi nego meni.-
-Molim?Emily je li ti taj Dave ponudio nešto ??-

Ustala sam i zanemarivši ga izašla iz kantine. Nisam mu smjela reći ali cijelo vrijeme sam imala neki glupi osjećaj kao da trebam, kao da treba znati da je uspio jer ja bi htjela znati da mi je nešto uspjelo. Krenula sam prema WC-ima. Primjetila sam da je to u zadnje vrijeme mjesto na koje često svraćam.
Sjela sam na poklopljenu wc školjku i pokušala razmisliti o svemu ali me nešto prekinulo. U wc su ušle tri ili više cura i započele razgovor koji nisam mogla da ne slušam.

-Mislim da bi mogli proširiti društvo.- rekla je jedna od njih za koju sam bila sigurna da je Ashley Ivy, jedna od popularnijih cura.
-Ali tek smo primile Melody.- rekla je druga koju nisam prepoznala.
-Ej ja sam tu.-
-U biti znate tko bi savršeni novi član…Emily.- nastavila je Ashley
-Emily koja sjedi sa mnom ??-
-Da Mel ta Emily .- nasmijala se glasno spustivši nešto na rub umivaonika.
-Zašto ona?- pitala je cura za koju sam znala Tanielle najpopularnija cura u školu.
-Zar niste vidjele slike ?- nasmijala sr ona koju nisam prepoznala.
-Istina ..možda nam bude mogla nabaviti nešto od ovoga besplatno od svog novog dečka.- dodala je Tanielle povukavši glasno dim.
-Joint 4ever..- nasmijala se
-Budite lijepo s njom…svaka cura želi biti dio našeg društva Emaly nije iznimka. –
-Zovem se Emily.- rekla sam otvorivši vrata wc-ea.

-Probudi se...- šaptao je neki glas dok me drmao.
-Haley ne ne želim pobjeći, još.- rekla sam otvarajući oči ali ispred mene nije bila Haley.
-Zašto bi?-
-Ti gade glupi...Znao si što će se dogoditi.- prosiktala sam na DJ koji je sjedio na krevetu između mene i Haley.
-Znao sam i pokušao te upozoriti. Nisam mislio da si tako povodljiva.-
-Ja povodljiva a nisi znao da za tobom slini cijeli ovaj dio grada!-
-Stvarno?- pitao je ozareno.
-Zapravo ne...jer ti si mrtav!-
-Baš ti hvala.-

Nisam ga gledala jer sam bila okrenuta prema prozoru ne prema Haley koja se doselila u moju sobi u trenutno spavala na mom krevetu jer kad se sinoć vratila nije mogla razabrati koji kreet je moj koji njen. Iako ga nisam vidjela znala sam da sam ga uvrijedila ali šta ću...

* * *

-Emily?-
-Ej Neil.-

Nism mogla zaspati kad me DJ već jednom probudio stoga sam otišla u kupaonicu, obukla se i budući da je tek bilo sedam a škola se ne otvara prije 7:45 a nije mi se dalo čekati 45 minuta ispred otišla sam kod osobe za koju sam znala da je svaki dan budna prije 6 ujutro

-Mislila sam da ćeš možda biti budan.- nasmijala sam se zbunjenom izrazu na njegovom licu.
-Eh pa znaš mene budan od 5:30....Čekaj Em..Što ti je?-
-Ništa zašto?-
-Zato što plačeš..Daj uđi,-
-Si sam?.-
-Znaš da jesam.- nasmijao se i uveo me u dnevni.

Njegov stan je u biti bio skroz isti kao i moj tako da nisam trebala se praviti izgubljeno . Istina jesam. Umjesto u dnevi krenula sma ravno u njegovu sobu.

-Ups.- promrmljala sam kad sam kao "shvatila" da sam ušla u njegovu sobu.
-Nema veze daj dođi.- rekao je nakon što je sjeo na pod sjela sma do njega i jednostavno gledala po sobi.
-Sviđa ti se?- nasmijao se kad sam pogled zaustavila na ogromnom penktalu za koji sam znala da služi za prizivanje duhova.
-Wow...jel radi?- dignula sma se s poda kao opčinjena i polako se približila ogromnom krugu na djelu sobu gdje je meni bio krevet.
-Ne znam...- priznao je slegnuvši ramenima.
-Znači nikad nisi ništa pokušao?- pitala sma nasmiješivši mu se preko ramena.
-Jesam.-
-A da...što?-
-Kažem da sam pokušao...tužna istina je da nije uspjelo.
-Dakle?? Što??-

Pogledao me iskosa ali onda se nasmijao . Neko vrijeme je šutio a onda se dignuo i došao do mene i kruga.

-Onu večer kad smo te ja i Jacob odveli kući.- stao je dok nisam kimnula kao da se sjećam -E pa...taj dan pokušao sam prizvati duha nekog umrlog.-
-Nekog već mrtvog ili nekoga tko će tek umrijeti.-
-Nekoga tko će tek umrijeti, ipak nije mi uspjelo.- nasmijao se pomalo tužno.
-Možda ti je uspjelo....- promrmljala sam shvativši razlog svoje ovomjesečne traume

-Ajme meni.- promumljala sam .
-Što je?- pitao je odmaknuvši se malo od mene.
-Koja sam ja glupača....- promrljala sam.

Viknuo je nešto za mnom ali se nisam obazirala otvorila sma vrata lože i potrčala prema izlazu. Bila sam pomalo smušena i nisam se mogla sjetiti gdje je izlaz. Ispred mene su bila vrata i otvorila sma ih i ušla unutra. Bilo je prazno. Suze su mi zamaglile vid tako da sam ih obrisala i shvatila da sam u wc-u. Otvorila sam jednu od kabina , poklopila školjku i sjela na poklopac. Zagrlila sam koljena dok su mi suze klizine niz obraze na suknju.

Kako sam glupa ...Mislila sam buljeći u bijele podne pločice . Napravila sam baš ono što nisam trebala .Ispala sam jadna i jeftina i sve su vidjele i Chloe i Madison i Suzzane i Vanja . Ispala sam lak ulov ej da nisam otišla mogao me i .....Mogla sam završiti kao Beatrix kako sam krenula.Ne nije, nisam tako glupa....

-Emily....- pitao je tiho ženski glas, Vanja.
-Unutra.- promrmljala sam i odmah sam vidjela Vanju ispred sebe.
-Em...Što ti je bilo??- pitala je zagrlivši me. Dignula sam se i otišla do ogledala i kad sam vidjela kako izgledam opet sam se skoro rasplakala.
-Izgledam bolesno. - nasmijala sam se i uzela komad papira i obrisala razmazanu šminku s očiju.
-Da.- počela se smijati i Vanja ali onda me ozbiljno pogledala.
-Emily...što je ono bilo u onoj loži?-
-Ajme Vanja koja sam ja glupača, jeftina glupača..- rekla sam i zastala - Tipa ne poznam niti dva dana.-
-Chloe radi i gore stvari a da tipa ne pozna niti sat vremena.- nasmijala se a zatim se opet uozbiljila - Je li te...znaš...-
-NE!- vrisnula sam kad sam shvatila na što misli , - Ne...Ali ispala sam glupa, pitam se što li sad misli o meni?-
-Dođi kod nas u ložu.- predložila je.
-Da ovako izgledajući kao bolesni vampir.-
-Ej bolje to nego da ideš ovakva kući...Ne vjerujem da bi Paris Hilton bila oduševljena.-
-Kako znaš...A da...Hehe...Ajde idemo.-
Obrisala sam još jednom ono šminke što sam mogla i krenula uzeti maskaru i olovku da poravim što se moglo . Tad sam shvatila nešto što sigurno nije bila olakšavajuća činjenica . Torbicu sam pustila u lož i. U biti ne bi bila važnba torbica da je moja . Bila je Haleyna, a unutra mi je sve, novčanik, mobitel....Ne...

-Emily nemogu vjerovati što si radila isada da nisi tako beznadan slučaj kao što sam mislila.- rekla je Chloe umjesto pozdrava.
-Hvala Chloe, ali on je trebao ići pa sam došla do vas da ne gledam film do kraja sama.-
-Ma nije.....-
-Vanja glupačo šuti.- prosiktala je Madison a ja sam joj poklonila zahvalni pogled.

Gledala sam cijelo vrijeme u ložu prekoputa...Bila je prazna..Chloe je izgledala uvrijeđeno kad sam joj odbila ispričati tko je dečko koji je bio sa mnom u loži. Razlog je bio taj što Chloe baš i nije bila neki super čuvar tajne . Uskoro bi znala cijela škola a to mi ne treba. Kad je završio film otišla sam natrag u ložu u kojoj sam bila s Daveom ali bez razloga jer kao što sam predviđala uzeo je torbicu sa sobom.

* * *

-Emily želiš li jesti nešto?- pitala je Beatrix kad sam ušla u kuću.
-Ne, ne jedem navečer.- rekla sam jednostavno i samo produžila u sobu.
-Mogla bi nas barem sve pozdraviti prije nego pođeš spavati. -
-Prije ti tata nije smetalo što ne poizdravljam ljude koje ne poznam!- viknula sam zalupivši vratima od sobe.

Danas je bio jedan od najgorih dana u mom životu u zadnjih sedam godina, da ga barem mogu poništiti....kao da nikad nije postojao....